Povijest Općine Čavle

Prostor današnje općine Čavle u povijesnom je smislu središnji dio nekadašnjega područja Grobničkog kaštela. Ono je obuhvaćalo cijelo Grobničko polje, te okolne krajeve koji su gravitirali grobničkoj utvrdi, srednjovjekovnome feudalnom sjedištu knezova Frankopana i kasnije grofova Zrinskih.

Položaj u zaleđu Kvarnerskoga zaljeva i na rubu podalpskog areala, na mjestu ispreplitanja mediteranske i srednjeeuropske civilizacije, utjecao je na stvaranje specifičnih kulturno – povijesnih vrijednosti od najranijega vremena.

U prapovijesti ovo, kao i šire istočno jadransko područje, nastavaju Liburni, ilirsko pleme čiji se razvoj može pratiti od brončanog i željeznog doba do nove ere kada potpadaju pod rimsku vlast (1. do 5. st.) i gube svoja obilježja. Kao i drugdje, najznačajnije ostatke liburnske civilizacije u prostoru predstavljaju nekadašnja gradinska naselja, odnosno utvrđenja na uzvisinama i dobro branjenim prostorima. Najčešći toponim koji se vezuje za gradine je Gradac ili Gradišće, kakav susrećemo i ovdje. Međutim, strateški i obrambeni značaj ovoga područja dolazi još više do izražaja u prvim stoljećima naše ere zbog opasnosti od provala barbarskih naroda. Tako se u 4. stoljeću gradi na potezu od Rijeke (Tarsatica) prema Vrhniki (Nauportus) u Sloveniji obrambeni sustav s masivnim zidom i kulama, a njegovi su ostaci ubicirani na nekoliko mjesta na širem području Grobinštine.

S obzirom na značaj graničnog područja, može se pretpostaviti da utvrda na grobničkoj uzvisini postoji već u antičko vrijeme, a danas očuvana struktura potječe iz srednjega vijeka. Kaštel Grobnik bio je ključna točka obrambenog sustava, jer je nadzirao polje i krak ceste prema Vinodolu. Vjerojatno je i Grobnik, poput Kastva poslužio kao utočište (refugium) bjeguncima iz antičke Tarsatice kad su je godine 799. razorili Franci. U 10. je stoljeću granica Hrvatske bila na Rječini, pa Grobnik opet postaje granična utvrda.

Međutim, prvi pisani spomen srednjovjekovnoga Grobnika datira tek iz Vinodolskog zakona godine.1288. Kaštel u to vrijeme, zajedno s drugim vinodolskim općinama: Trsatom, Bakrom, Hreljinom, Drivenikom, Grižanama, Bribirom, Novim i Ledenicama, pripada župi Vinodol, koja je od godine godine 1225. nasljedno leno knezova krčkih Frankopana, pa sve do pada plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana godine 1671.

O značaju Grobnika kao srednjovjekovnog središta na širem prostoru govori i činjenica da je nakon bitke kod Udbine 1493., dio crkvenog kaptola koji je pobjegao iz razrušenog Modruša osnovao grobnički kaptol koji postoji sve do kraja 18. st. Tako je Grobnik, pored upravne i obrambene uloge, dobio i značajnu crkvenu funkciju.

Upravnom području grobničkoga kaštela pripadala su ova sela: Ilovik, Rečina, Jelenje, Podkilavac, Podhum, Zastenice, Velike i Male Dražice, Sudan, Podčudnić, Podrvanj, Cernik, Buzdohanj, Hrastenice, Svilno, Orehovica i Tutnovo.

Gospodari Grobnika bili su knezovi Frankopani 1225. – 1566., grofovi Zrinski 1566. – 1671., barun Franjo Rigoni i austrijska carska komora 1671. – 1725., grofovi Perlas 1725. – 1766., grofovi Batthyany 1766. – 1872. i knezovi Thurn-Taxis 1872. – 1945., kada postaje državno vlasništvo.

Ruralna naselja na feudalnom prostoru kaštela razvila su se na temelju stočarstva i poljodjelstva, a kasnijim razvojem uz ceste i zapuštanjem ruralnog gospodarstva, nisu znatnije očuvala tradicijske građevne strukture i ambijente.

Promjenom gospodarskih prilika u 19. stoljeću, grobničko se podgrađe širi i razvija kao trgovačko i obrtničko lolalno središte, te poprima urbane karakteristike. Kao tranzitno i trgovačko središte razvija se Cernik, naselje uz staru prometnicu na putu od Grobnika prema Bakru, a uz Lujzinskiu se cestu razvijaju mlađa naselja Soboli i Čavle – današnje sjedište općine.

Obilježja Općine Čavle
Himna

Zavičaju moj vojeni,
naši dolci i putići,
šume, gore nan zelene,
naši judi, poje, tići…
Širon poja trdo sime,
nad Kvarneron budno oko,
bistra riko, glasu leti,
moru, nebu hoj visoko!
Mili dome, tepla grudo,
va njedrih te sin tvoj ima,
kamo god ga nose puti,
vavik tebe sobun zima.e

Grade stari na vršiću
pokolenjin sin na diku,
odvavik si i zavavik
na hrvatskon ti braniku.
Pa se s tobun saki diči,
saki koren ti je slavan,
ni ti, kod ča i priliči,
va lipoti, niki ravan!
Čuvamo te rodni kraju,
kod ča bi mat svojga sina,
govorimo ti z jubavi:
Mila moja Grobnišćina…

Glazba: Ljubo Kuntarić
Tekst: Vlasta Juretić
Aranžman: Ljubo Kuntarić 
Grb Općine Čavle je crveno polje na štitu, sa ukrštenom sabljom i buzdovanom srebrne boje starog zlata.
Temeljna boja zastave je staro zlato sa grbom u sredini.
Boja staro zlato sa grbom u sredini, iznad grba natpis zelenim slovima “OPĆINA ČAVLE”, ispod grba grane sa lišćem lipe i hrasta zelene boje.

Galerija

Pozivamo sve mještane koji posjeduju zanimljive stare fotografije, razglednice, karte ili slične materijale s područja Grobinštine da ih podijele s nama putem obrasca na našoj web stranici. Također, materijale možete donijeti osobno u općinu, gdje ćemo ih skenirati i objaviti na webu. Unaprijed zahvaljujemo na vašem doprinosu očuvanju naše zajedničke povijesti!

Geografski položaj

Klima

U najnižem području Grobničkog polja i Rječine dolazi umjereno topla sredozemna kišna klima. Ljeta su vruća sa srednjom mjesečnom temperaturom iznad 22oC, zimsko kišno razdoblje je široko raspoređeno sa zimskim maksimumom listopad-studeni, te na proljetno razdoblje travanj-lipanj. Srednja godišnja temperatura je 13,1oC. Srednja godišnja količina padalina je između 1.859 m (Čavle) i 2.139 m (na 310 m n.v. – Podkilavac).

Drugi tip klime je umjereno topla kišna klima koja se visinski nastavlja na prethodnu. Srednja godišnja temperatura je između 7-8oC. U ovoj klimi ne postoji sušno razdoblje, a padaline su jednako raspoređene na cijelu godinu. Srednja količina padalina je od 2.000-3.000 mm godišnje. (Platak ima 3.349 mm).

Najviše područje pripada planinskom tipu klime, a prostire se iznad 1.200 m n.v. To je područje glavnih vrhova: Risnjak, Snježnik.
Srednja mjesečna temperatura najhladnijeg mjeseca je niža od -3oC, a temperatura za najtoplijeg mjeseca je iznad 10oC, s izraženim toplim ljetom i oštrom zimom.

Srednja godišnja temperatura je 3,8oC, a srednja godišnja količina oborina je iznad 3.400 mm, a na Risnjaku 3.648 mm

Područje općine Čavle prostire se od doline Rječine (210 m.n.v.) preko platoa Grobničkog polja (260-320 m.n.v.) i terasastih padina Obruča (1378 m.n.v.), Grleša (1.332 m.n.v.), Crnog vrha (1335 m.n.v.), Jasenovice (1338 m.n.v.), područja Platka, Velikog i Malog Sniježnog do padina Snježnika, Guslica (1490 m.n.v.), Međuvrha (1460 m.n.v.) pa sve do Velikog Risnjaka (1528 m.n.v.). U geografskom pogledu prostire se od Primorja pa do višeg područja Gorskog Kotara. Iako je ovo područje relativno malo, zbog specifičnosti reljefa i geološke građe obuhvaća pedološki različite tipove tala i različite tipove vegetacije, što je odraz različite klime.

Dolina Rječine je specifični biotop vezan uz flišnu podlogu (nekarbonatna flišna distrična smeđa tla, vodo-nepropusna), pa je stoga ovo područje bogato izvorima, a odlikuje se svježinom i specifičnom mikro-klimom u krškom okruženju. Dolina se pruža gotovo od Slovenije (od Ilirske bistrice) preko uvale Dletvo, pa sve do Bakarskog zaljeva.

Dolinom Rječine prodire kontinentalni utjecaj prema moru preko bukovih i kitnjakovih šuma, dok s druge strane od mora dolinom prodiru mediteranski utjecaji (šuma bjelograbića s lovorom i pojedinačna crnika). Kontinentalni utjecaj daleko nadmašuje mediteranski.

Grobničko polje je zaravan na nadmorskoj visini od cca 270 m.n.v. do 320 m.n.v., s manjim brežuljcima od 340 m.n.v. do 350 m.n.v. (brdski niži submediteranski pojas, karakterizira ga šuma medunca i bijelog graba). Geološku građu čine jezerski sedimenti vapnenaca i dolomita s okolnih padina. Tu utjecaj submediterana duboko prodire na padine Obruča, Kuka i Nebesa. Na Grobniku na zaklonjenim južnim ekspozicijama do 450 m.n.v. dolazi šuma hrasta medunca i bijelog graba. Od 400 do 900 m.n.v. dolazi šuma crnog graba s jesenskom šašikom (u višem brdskom submediteranskom pojasu). U vrtačama dolazi susasocijacija s kitnjakom i s običnim grabom, a pošto se radi o šumskoj zajednici na dubljim tlima ova je šuma često iskrčena za poljoprivredu.

Gorski pojas pruža se od 900 – 1250 m.n.v., a započinje s primorskom šumom bukve odnosno šumom bukve s jesenskom šašikom. Ponegdje njena granica počinje na 600 m.n.v. pa do 950 m.n.v., čineći uski pojas. Ovdje je ustvari granica između primorskog i kontinentalnog područja (Primorja i Gorskog Kotara).